петак, 18. март 2011.


Ja nisam Džim Morison i nikad neću biti.Ja sam izbljuvak krvi što miriše na asfalt.Možeš da me progutaš ili ispljuneš.Ne možeš da me prevrćeš po ustima i da se dvoumiš.Sredina ne postoji.To su izmislili krajevi da bi postojalo nežto sto ih deli.Zbog toga, ako me imaš ne možeš da se pravdaš i ne možeš da se vladaš.Možeš da pukneš i da se raspršiš ili da čučneš u ćošak i čekaš.Ako pokušaš da me sagledaš moraš da se približiš i da uđeš u mene kroz nozdrve i da ne prestaneš plivati po mojoj uzburkanoj pučini od duše.To je jedini način da spoznaš koliko hrabar mogu biti u autodestrukciji,koliko smešan mogu biti u svojoj erekciji srca i shvatićeš da ću ti se dati do poslednje koščice i kapljice znoja ako me ubediš da je svet nikao u tvojoj materici  i da su tvoje grudi vrhovi Himalaja.Zvučim ti sav naopačke i skaradan,to je plod neiskustva u baratanju stvarnošću.Ja sam vladar iracionalnog i spletkarenja sa pogrešnim sitnicama.U snovima ja postajem svoj primarni oblik i bivam istina i bivam laž i bivam sve što sitna duša može da razume primitivnim jezikom tela rečeno.Prepuštam se i napuštam se iznova i iznova dok nosim svoju presvučenu kožu prebačenu kao jaknu preko ramena.Sam se blagoslovim i sam se krštavam.Sam sam svoje pleme i svoje uginuće,svoje začeće i svoja ljubav.Ako sad možeš da me progutaš,gutaj me brzo i žmureći.Jedino ćes tako osetiti slast što te pecka u grlu.Nosim u sebi prežaljeni greh svojih predaka što su jahali ravnicom goli.Oni su me sačinili ludim i oni su me sačinili trapavim.Ovako bizarnog jedino možeš da me voliš iskreno,pokušaš li drugačije zaboleće te jako.Zato ti lepo kažem,ne pokušavaj mi se svideti,biće to kraj ovozemaljskih gluposti na koje su te naučili laskavci.Sagradiću  ti hram od svojih  mišića i  prstiju,od svojih neizrečenih želja i sanjaću te besprekidno kao siroče svoju majku.Plakaću ako ti nedostaje kisa.Da, spreman sam da ti budem sve,prevedeno na tvoj jezik!

Нема коментара:

Постави коментар